Nakon sto je čula da joj je preminuo djed,
Katica je otisla ravno do kuæe
svoje 95-ogodisnje bake da je utjesi.
Kada je upitala kako je djed umro baka je odgovorila:
- Imao je srčani udar dok smo vodili ljubav u nedjeljno jutro.
Uzasnuta, Katica stane koriti baku kako dvoje ljudi, skoro stogodisnjaka,
koji vode ljubav zasigurno izazivaju vraga.
- O ne, draga moja. - odgovori baka - Prije mnogo godina, uvidjevsi koliko
smo stari, zaključili smo da je najbolje vrijeme za vođenje ljubavi kada
crkvena zvona počnu zvoniti. To je bio upravo savrsen ritam. Lijep, polagan
i jednak. Nista prenaporno, jednostavno unutra na Ding i van na Dong.
Baka zastane, obrise suzu i nastavi:
-I da nije naisao prokleti sladoledarski kamion, on bi jos uvijek bio ziv.
Uhvatili talibani Rusa, Amera, Emgleza, Francuta, Nijemca, Turčina i jednog
našeg, Namlatili ih, ubacili u kamion i voze u brda u logor. U karoseriji
svi plaču drhte, samo naš mirno sjedi i puši cigaretu. Kad su došli u logor,
iskipaju ih ispred glavnog mule koji æe im suditi.
M: Ko si ti, ime, čin i postrojba, šta radiš ovdje?
A: Ja sam John Johnsky, humaniratac, ništa nisam ...
M: Odsijecite mu glavu i stavite na YouTube!
Vojnici zgrabe Amera, postupe po naređenju a ostali se uzvrpolje, svi drhte,
samo naš mirno sjedi, gleda u prazno i vuče dim za dimom.
M: Ko si ti, ime, čin i postrojba, šta radiš ovdje?
R: Ja sam Igor Igorovič, fotoreporter, ništa nisam ...
M: Odsijecite mu glavu i stavite na YouTube!
Talibani izvrše i to naređenje, preživjeli u panici, samo naš čovjek i dalje
mirno sjedi i puši.
Švabo je æato, Francuz kuhar, ... kad su došli do našeg:
M: Ko si ti, ime, čin i postrojba, šta radiš ovdje?
N: Ja sam Goran Bare, nemam pojma od kud ja ovdje ...
__________________