vse to in še več na tem linku------http://trojka.rs/vesti/drustvo/preminula-jovanka-broz
Prema jednoj verziji, odmah nakon završetka Drugog svetskog rata, ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Rankoviæ je zatražio od svojih podsekretara da mu pošalju grupu proverenih devojaka za rad u Maršalovom kabinetu. Od oko 50 kandidatkinja, Rankoviæ je navodno odabrao pet devojaka i lično ih predstavio Titu kome se dopala partizanka Jovanka Budisavljeviæ, stara 24 godine. Ovu verziju je potvrdio general Ðoko Jovaniæ, koji je bio na čelu jugoslovenske Kontra-obaveštajne službe, prema kojoj je upravo on odgovorio na Rankoviæev zahtev i predložio Jovanku za Titovu saradnicu.
Druga verzija tvrdi da je Jovanku odabrao Ivan Stevo Krajačiæ, tadašnji poverenik NKVD-a za Jugoslaviju, odakle verovatno potiče priča koja prikazuje Jovanku kao sovjetskog špijuna.
Treæa verzija potiče od bivšeg generala JNA Marjana Kranjca, koji je govorio da je Jovanka dodeljena Maršalu veæ 1945. godine kao higijeničarka zadužena za kontrolisanje hrane i čistoæe i zdravlja osoblja. Posle smrti velike Titove ljubavi Davorjanke Paunoviæ 1946. godine, Jovanka je, prema Kranjcu, postala Titova lična sekretarica.
Tako je šest godina do 1952. godine Jovanka bila član Titovog okruženja u nedefinisanoj ulozi ljubavnice/sekretarice/člana posluge.
Milovan Ðilas, jedan od vodeæih članova i ideologa komunističkog revolucionarnog pokreta, daje više detalja o Jovanki tokom ovog perioda u knjizi "Druženje sa Titom". Prema njemu, odnosi sa Titom su bili izuzetno teški za nju.
Tačan datum njihovog venčanja je takođe predmet debata. Ono što je neosporno je da je za Jovanku konačno otkriveno da je više od obične sekretarice, barem u užem Titovom okruženju, kada je Tito imao problema sa žučnom kesom 1951. godine. Tajno venčanje desilo se 15. aprila 1952. u vili Dunavka u Iloku sa Aleksandrom Rankoviæem kao mladoženjenim kumom i generalom Ivanom Gošnjakom kao mladinim kumom. Međutim, njeno zvanično otkrivanje kao prve dame se odigralo godinu dana kasnije tokom državne posete britanskog ministra spoljnih poslova Entonija Idna.
Prema Ðilasu, Jovanka nije imala uticaja na Tita prilikom donošenja odluka i vreme je najviše provodila brinuæi o domu i svom suprugu. Međutim, general Kranjc, tvrdi da je Jovanka ubrzo po sklapanju braka počela da spletkari, te da je imala državničke ambicije, iako nije ponudio dokaze u prilog takvim optužbama. Ni Ðilas nije bio bez kritika prema Jovanki, ali su one bile mnogo manje ozbiljne, a najviše su se ticale njenog držanja.