Citat:
Uporabnik NigelM pravi:
Ampak, da nisi malo zamenjal vzroka in posledice
Ko se kokodajsa malo drugace kot na zionisticnem CNNu:
Pitanje svih pitanja je slijedeæe - da li æe Sjeverna Koreja krenuti u napad? Mnogi smatraju kako je sva ova retorika usmjerena isključivo na domaæu populaciju te kako se time nastoji učvrstiti vladavina Kim Jong-Una. No, te analize veæinom dolaze od istih onih ljudi koji su krajem 2011. prognozirali kako æe mladi Kim Jong Un do sad veæ otvoriti zemlju tržišnom kapitalizmu i pro-zapadnoj demokraciji, tako da nema konkretnog razloga da bi se iste smatralo vjerodostojnima.
Jasno je kako se Sjeverna Koreja želi "otvoriti" svijetu, no taj isti svijet gotovo jednoglasno odbija prihvatiti Sjevernu Koreju u njenom aktualnom izdanju. Pritisak ima za cilj reformirati unutarnje odnose DNRK-a, no aktualna administracija u Pjongjangu na tako što neæe pristati.
Nema dvojbe kako se međunarodna zajednica odnosi nepravedno prema Sjevernoj Koreji. Uz to također postoje detaljni planovi destabilizacije vlasti u Pjongjangu od strane Zapadnih sila kako bi se u konačnici postiglo ujedinjenje dvaju Koreja, no isključivo pod doktrinom tržišne ekonomije - neki æe ovo nazvati pokušajem produljenja Južne Koreje sve do Kine.
Sjevernu Koreju se kritizira zbog svega i ta ogromna kritika veæ nam dovoljno govori. Kada Kim nasljeđuje Kima, to se na Zapadu interpretira kao silovanje demokracije, no u isto vrijeme američki predsjednik se klanja saudijskom kralju i održava odlične odnose sa zemljama koje nikada nisu imali nikakvu formu glasanja ili demokracije. Nadalje, Sjevernu Koreju se proziva zbog militarizacije, no nitko ne spominje kako je Južna Koreja podjednako militarizirana.
Činjenica stoji da se Pjongjang do sada prijetio mnogo puta bez konkretnog djelovanja, no pomalo je naivno tvrditi kako æe isto biti baš u svakom slučaju. Ako vlasti u Pjongjangu dođu do zaključka da su im sva vrata zatvorena i sve što im buduænost nosi su nove sankcije, nije za isključiti da æe pokušati vojno slomiti ovaj poredak. Također bi bilo naivno smatrati kako sjevernokorejska vojska može voditi rat s američkom vojskom, no u Pjongjangu znaju kako tek manja eskalacija s Južnom Korejom sa sobom nosi niz posljedica - prije svega ekonomskih, sukob na Korejskom poluotoku znatno bi utjecao na svjetska tržišta.
Sistem vladavine u Sjevernoj Koreji je vojno-autoritativan i kao proizvod toga znatan broj stanovnika zasigurno je i spreman upustiti se u sukob ukoliko vjeruju kako je vojni sukob jedini način da se spasi njihova zemlja. Drugim riječima - sjevernokorejska vojska ne bi patila od dezertiranja. Koliku vojnu snagu zapravo ima, to nije poznato. Zna se kako za sada nemaju tehnologiju koja bi mogla nuklearnu bojnu glavu lansirati do SAD-a, no vjerojatno bi mogli gađati Južnu Koreju.
Ovaj potencijalni konflikt ima nuklearne konotacije i sve strane morale bi napraviti sve da do njega ne dođe. SAD bi mogli smanjiti tenzije odmah, kada bi prestali s vježbama uz sjevernokorejsku granicu. Činjenica da SAD produljuje vojne vježbe, koje su trebale trajati svega tjedan dana, dodatno podiže tenzije, što je jako opasno u ovom trenutku.
Možda je malo pretenciozno, no situaciju možemo gledati i u širem kontekstu - SAD je na svega nekoliko koraka do implementacije apsolutnog jednopolarnog svjetskog poretka. Ako padne Sirija, na red bi mogao doæi i Iran, a nakon toga svakako i Sjeverna Koreja. U isto vrijeme SAD je u relativno lošem ekonomskom položaju, možda Pjongjang smatra kako je ovo taj ključni povijesni trenutak u kojem se moraju boriti za svoju današnju i buduæu samostalnost.
U svakom slučaju, nadajmo se kako do sukoba ipak neæe doæi i da æe sve strane zaista prakticirati suzdržanost, jer prisutnost nuklearnog oružja u sukobu mogla bi znatno utjecati na cijeli naš svijet.