danes je dan ZMAGE...

8888

mesija - Assassin's Creep
8. jul 2010
34.062
6.255
113
blizu močvirne prestolnice
TRAGOM ORJUNE
U četnicima se borilo i dvije tisuæe Hrvata!

Najnovija četnička euforija, vezana uz postupak rehabilitacije četničkog vođe Draže Mihailoviæa pred beogradskim sudom, izazvala je zle duhove ne samo u Srbiji nego i u cijeloj regiji. Gledano izvana, čini se neshvatljivim da veliki dio javnosti u Srbiji još uvijek podupire jednu takvu opskurnu ideologiju poput velikosrpske, koju najbolje simbolizira upravo Dragoslav Draža Mihailoviæ.
S druge strane, posve je jasno da kontroverzna uloga četnika u Drugom svjetskom ratu i danas izaziva zbunjenost čak i u ozbiljnih povijesnih istraživača. Naime, tzv. Jugoslovenska kraljevska vojska u otadžbini pokušavala je, tijekom cijelog Drugog svjetskog rata, sjediti na dvije stolice. Prema vladi u Londonu i zapadnim saveznicima, četnici su glumili gerilski pokret otpora, a na terenu su opako kolaborirali s njemačkim i talijanskim okupatorom, pa čak i ustašama, borili se protiv boljševičkih partizana i, ono što je najgore od svega, činili masovne pokolje nad nevinim nesrpskim stanovništvom. Hrvatima obiju vjera, kako se tada govorilo. Ono u čemu su zagovaratelji Mihailoviæeve sudske rehabilitacije možda ponajviše u pravu, jest činjenica da komunistički sudski proces zacijelo nije zadovoljavao ni najmanje standarde pravednog suđenja. No, je li Draža Mihailoviæ uistinu bio nevin kao rosa, samo zato što nije imao pravo na vlastiti izbor svjedoka ili na pravo žalbe? Ili zato što su ga zatvorski čuvari, uoči dolaska u sudnicu, navodno prisilno napijali rakijom?
VOJVODA ZVONIMIR
Hrvatska javnost u pravilu pristupa ovoj temi stereotipno, automatski osuđujuæi četnike kao tuđe, uvozno, zlo. Parafrazirajuæi Jean-Paul Sartrea, četnici, to su drugi. Kada se govori o jugoslavenskim četnicima, počesto se zaboravlja kako su u redovima vojske Draže Mihailoviæa, istina u manjem broju, sudjelovali i mnogi Hrvati, Slovenci pa čak i bosanski muslimani. Neki od njih zauzimali su ključna mjesta u četničkoj hijerarhiji, poput Hrvata Zvonimira Vučkoviæa Feliksa koji je bio zapovjednik Prvog ravnogorskog korpusa. Bio je Mihailoviæeva desna ruka, nosio je naslov četničkog vojvode takovskog i zacijelo je najzaslužniji što su četnici spasili više stotina oborenih savezničkih pilota.
Četnici djeluju i među Slovencima (u redovima tzv. Plave garde bili su olimpijac Leon Štukelj i ekonomist Aleksandar Bajt) i bosanskim muslimanima. Procjenjuje se da su muslimani krajem 1943. činili čak osminu od ukupnog broja Mihailoviæevih vojnika! Hrvati iz Dalmacije, vjerni kralju i jugoslavenskoj ideji, osnivaju Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenički bataljon i Odred vojvode Birčanina, koji djeluju u sklopu Dinarskog četničkog korpusa na čelu s pravoslavnim raspopom Momčilom Ðujiæem. Osim u Splitu, Trogiru, Šibeniku i Makarskoj, četništvo ima odjeka i na hrvatskim otocima poput Korčule i Krka. Nakon što je Italija, u rujnu 1943., proglasila kapitulaciju, otoke Krk, Mali i Veliki Lošinj, Cres, Silbu i Olib "oslobađaju" hrvatski četnici, pripadnici 243. bataljona JVO, koji su izvršili pomorski desant iz pravca Senja. Ondje su ih dočekali lokalni hrvatski četnici iz Aleksandrova (kako se 1921.-1945. nazivao Punat, u kraljevu čast). Kada su ih se ubrzo dočepali dalmatinski partizani, surovo æe ih zarobljene poubijati, sve do posljednjega.
ATENTAT U OSIJEKU
Odgovor na pitanje otkuda tako snažna hrvatska potpora četništvu u Dalmaciji, krije se u književno-povijesnoj studiji "Orjuna: Ideologija i književnost", koju je u Splitu 2008. objavio dr. Ivan J. Boškoviæ sa Sveučilišta u Splitu. Mnogima æe se danas činiti sablažnjivom činjenica da su Split i Dalmacija, između dva rata, bili epicentar ekstremnog integralnog jugoslavenstva. U Splitu, koji u to vrijeme nosi epitet "najveæeg srpsko-hrvatskog grada na moru", veæ 1918. osniva se Jugoslavenska nacionalno-napredna omladina, organizacija čiji je cilj borba s hrvatskim "separatistima i veleizdajnicima". Četiri godine kasnije, JNNO prerasta u Organizaciju jugoslavenskih nacionalista (Orjuna), prorežimsku, ekstremnu, ultranacionalističku i terorističku organizaciju, koja, osim "separatista", na svojoj meti ima i komuniste. Orjuna osniva i svoje zloglasno vojno krilo, tzv. akcione čete kojima je cilj bio fizički obračun pa čak i ubijanje svojih suparnika. Orjunaši u Osijeku 1923. ubijaju hrvatskog aktivista Stjepana Veseliæa, bacaju bombu na tiskaru Hrvatskog lista te ruše Frangeš-Mihanoviæev spomenik Umiruæem domobranu kako bi ga bacili u Dravu.
U Dalmaciji djeluje čak 50 ogranaka Orjune, a njezino članstvo čine "jugoslavenski nacionalisti hrvatskog plemena". U Splitu izlazi i orjunaški list Pobeda. Danas izgledaju nevjerojatno fotografije iz tadašnjih novina koje prikazuju masovne orjunaške skupove na prepunoj splitskoj rivi. Umjesto u domobrane, ustaše ili partizane, djeca uglednih splitskih, kaštelanskih i trogirskih orjunaša odlaze u četnike!
PISMO DRAŽI
Rad Orjune i, poslije, četnika u Splitu, aktivno podupire cijeli niz splitskih i dalmatinskih književnika, poput Nike Bartuloviæa, Ðure Viloviæa, Mirka Korolije, Æire Čičin-Šaina, Sibe Miličiæa i drugih, koji redovito pišu ekavicom i u svojim tekstovima neumjereno slave Srbiju. Niko Bartuloviæ æe 1944. biti hrvatski predstavnik na Svetosavskom kongresu u selu Ba (na kojem četnici obeæavaju srpsko-hrvatsko-slovensku federaciju!), a bivši katolički sveæenik Ðuro Viloviæ radi u stožeru Draže Mihailoviæa. U svome pismu Mihailoviæu, Bartuloviæ 1943. piše kako mnogi mladi Hrvati prelaze na pravoslavlje kako bi pokazali svoju odanost vojvodi Birčaninu. U Splitu u to vrijeme djeluje Četnički odbor na čijem je čelu vojvoda Ilija Trifunoviæ Birčanin. Načelnik njegovog stožera bio je Radovan Ivaniševiæ. Procjenjuje se da je među četnicima bilo možda i više od dvije tisuæe Hrvata, koji su, do sada, u povijesnim knjigama bili tek fusnota.
Piše: Draško CELING
 

bizi

Guru
21. nov 2007
27.271
-2.011
113
Kočevska
''OD SVEGA ŠTO SAM VAM OSTAVIO PRIJE 34 GODINE,
MAJKU VAM BOŽJU,
NAJBOLJE SE DRŽI JOVANKA !''

TITO
1770819-Tito.jpg
 

Priponke

  • 1770819-Tito.jpg
    1770819-Tito.jpg
    61 KB · Ogledi: 127

veselilisjak

Sloven´c
22. jul 2007
25.329
356
83
39
Jaz sem slišal malo drugačno verzijo:

Majku vam božju, od svega što sam vam ostavio prije 33 godine, najbolje se drži...Jovanka?
 

Najednik

Pripravnik
1. maj 2013
118
0
16
Citat:
Uporabnik patriot pravi:
Jaz sem slišal malo drugačno verzijo:

Majku vam božju, od svega što sam vam ostavio prije 33 godine, najbolje se drži...Jovanka?
Kaj češ, Stari je mlado zapecal
grims-1.gif
 

Blackjack

Guru
24. nov 2007
4.986
1.051
113
ksz..

victory_468.jpg


Rusija je 9. svibnja 2013. obilježila tužan i svečan datum - 68 godina od završetka Velikog domovinskog rata, u kojem je život izgubilo 27 milijuna građana SSSR-a.

U BROJKAMA

74%
gubitaka njemačka vojska pretrpjela je u borbi sa SSSR-om, tri puta više nego u borbi protiv svih drugih 25 zemalja zajedno

50
divizija Njemačke vojske borilo se samo u Kurskoj bitci, dva puta više nego na cijeloj Zapadnoj fronti tijekom cijele 1943. godine

800.000
vojnika izgubila je Njemačka samo u Staljingradskoj bitci, 7 puta više nego na cijelom Afričkoj fronti u cijelom ratu

---------
Što se tiče riječi „Velika“, njome se ističe uloga SSSR-a. U spomenutom radijskom govoru rečeno je da je cilj rata ne samo „likvidacija opasnosti koja se nadvila nad našu zemlju“, nego i pomoæ svim narodima Europe. SSSR je ovu misiju ispunio. Bez obzira na to što je pobjeda postignuta naporima mnogih zemalja, upravo je SSSR uništio glavninu Njemačke vojske. Više od 74% ukupnih ljudskih gubitaka (10 od 13,4 milijuna) Wehrmacht je pretrpio u borbama sa Sovjetskom vojskom. Predsjednik SAD-a Franklin Roosevelt još je u svibnju 1942. pisao: „Teško je zaobiæi jednostavnu činjenicu da ruska vojska uništava više neprijateljskih vojnika i naoružanja nego svih ostalih 25 savezničkih zemalja zajedno“. Crvena armija je od 1941. do 1945. uništila i zarobila 607 neprijateljskih divizija, a anglo-američka vojska oko 176. Razumljivo je stoga da se građani Rusije ponose ovom pobjedom. Njima je nejasno kako se može postaviti znak jednakosti između Staljingradske bitke, u kojoj su Njemačka i njeni saveznici (postrojbe Italije, Rumunjske i NDH) izgubili više od 840 tisuæa ljudi, i bitke kod El Alameina, gdje je neprijatelj izgubio oko 30 tisuæa. A upravo ovako prikazuje se povijest Drugog svjetskog rata u mnogim europskim udžbenicima.
 

Abraham

Fizikalc
16. feb 2011
5.436
2
36
63
Citat:
Uporabnik Bush pravi:
Citat:
Uporabnik Fonzl pravi:
konc tud pr nas še ni blo
klik

Citat s tvojega linka:
Citat:
Just before 9 am on May 14, a significant force of mostly NDH units with some Montenegrin People's Army and Slovenian Home Guard troops approached Partisan positions at the Šurnik farm near Poljana demanding free passage west. This was refused, and firing commenced on both sides. NDH attacks, including artillery fire support,[5] intensified in the afternoon, evening and overnight, finally ceasing on the morning of 15 May with the arrival of around 20 British tanks. Tense negotiations followed, during which British officers made it abundantly clear that they would not offer protection to the collaborators and that unconditional surrender to the Partisans was the only option. White flags of surrender were finally raised around 4 pm on 15 May.
Domobranci in ustaši (NDH) so hoteli zbežati na Zahod in se predati Britancem, pa jim partizani niso pustili prehoda, ker so imeli *druge* načrte. Tu je šlo za začetek povojnih Jugo pobojev sonarodnjakov, ki nima veze s kapitulacijo Nemških sil.
Očitno ne znaš angleško:
V citatu piše (poleg ostalega, ki si do druge vejice pravilno zapopadel), da so Angleški oficirji jasno povedali, da ne bodo nudili zaščite kolaborantom in da je bila brezpogojna vdaja partizanom edina možnost.
Ne vem, zakaj belčki, ujkoti, četniki in ostala golazen niso še enkrat užgali po partizanih, bi vsaj "častno "? padli na bojnem polju, ne pa kot garjavi psi.
 

Abraham

Fizikalc
16. feb 2011
5.436
2
36
63
Citat:
Uporabnik Blackjack pravi:
ksz..

victory_468.jpg


Rusija je 9. svibnja 2013. obilježila tužan i svečan datum - 68 godina od završetka Velikog domovinskog rata, u kojem je život izgubilo 27 milijuna građana SSSR-a.

U BROJKAMA

74%
gubitaka njemačka vojska pretrpjela je u borbi sa SSSR-om, tri puta više nego u borbi protiv svih drugih 25 zemalja zajedno

50
divizija Njemačke vojske borilo se samo u Kurskoj bitci, dva puta više nego na cijeloj Zapadnoj fronti tijekom cijele 1943. godine

800.000
vojnika izgubila je Njemačka samo u Staljingradskoj bitci, 7 puta više nego na cijelom Afričkoj fronti u cijelom ratu

---------
Što se tiče riječi „Velika“, njome se ističe uloga SSSR-a. U spomenutom radijskom govoru rečeno je da je cilj rata ne samo „likvidacija opasnosti koja se nadvila nad našu zemlju“, nego i pomoæ svim narodima Europe. SSSR je ovu misiju ispunio. Bez obzira na to što je pobjeda postignuta naporima mnogih zemalja, upravo je SSSR uništio glavninu Njemačke vojske. Više od 74% ukupnih ljudskih gubitaka (10 od 13,4 milijuna) Wehrmacht je pretrpio u borbama sa Sovjetskom vojskom. Predsjednik SAD-a Franklin Roosevelt još je u svibnju 1942. pisao: „Teško je zaobiæi jednostavnu činjenicu da ruska vojska uništava više neprijateljskih vojnika i naoružanja nego svih ostalih 25 savezničkih zemalja zajedno“. Crvena armija je od 1941. do 1945. uništila i zarobila 607 neprijateljskih divizija, a anglo-američka vojska oko 176. Razumljivo je stoga da se građani Rusije ponose ovom pobjedom. Njima je nejasno kako se može postaviti znak jednakosti između Staljingradske bitke, u kojoj su Njemačka i njeni saveznici (postrojbe Italije, Rumunjske i NDH) izgubili više od 840 tisuæa ljudi, i bitke kod El Alameina, gdje je neprijatelj izgubio oko 30 tisuæa. A upravo ovako prikazuje se povijest Drugog svjetskog rata u mnogim europskim udžbenicima.


Zato je pa jasno, da zahod nikoli ne bi premagal Nemčije, če ta ne bi napadla Rusije. Tam je šlo preveč ognjene in žive sile, da bi lahko parirali še eni fronti - na zahodu.